Vjerojatno je već dosta toga reÄeno o Izraelu, ali malo toga ima veze s općim razumom. Ljudi su previÅ¡e zauzeti braneći svoja savezniÅ¡tva–ili svoje novÄane donatore–da bi rekli ono oÄigledno: propadajuća carstva vole inozemne ratove kako bi odvratili pažnju svog naroda.
Svatko može podržavati inozemni rat. “UniÅ¡tite zlikovca! On prijeti naÅ¡oj slobodi!”–stoga poÅ¡aljemo trupe prema Afganistanu, Viet Namu, Iraku, Kubi, Grenadi, Libanonu, ili gdje već. Vade se zastave, domoljublje treÅ¡ti na radijima, te ostvarivanje politiÄkih ciljeva smatramo velikom pobjedom.
Međutim, sama situacija se nikad ne mijenja. Uskoro će novi rat biti potreban.
Već nekoliko godina izraelska politika se sastoji u tome da održi na udaljenosti svoje arapske susjede pomoću dviju moći: nuklearnim raketama dostavljenim pomoću podmornica te vojnoj moći Ujedinjenih Država: Židovi i Muslimani znaju da su njihove vjere inkompaktibilne te da samo jedan narod može vladati Bliskim Istokom.
Inteligentna politika Izraela bi bila da priznaju da samo etniÄki Židovi pripadaju Izraelu, da iskljuÄe sve ostale te da prestanu pokuÅ¡avati utjecati na Å¡iru politiku regije. Ovo se suprotstavlja Zapadnom mandatu multikulturalizma te bi uÄinilo Izrael oÄiglednim “negativcem” sudeći prema stoljećima Žido-Kršćanske misli, stoga se ovo ne može javno priznati. Zato dolazi do groteksnog kompromisa.
Kada Muslimani gledaju na Sjedinjene Države oni vide državu koja iskljuÄivo izabire voÄ‘e koji su vjernici. Oni vide desniÄare kojiima dominiraju radikalni kršćanski interesi te ljevicu uglavnom financiranu i voÄ‘enu radikalnim židovskim interesima. Oni vide da se AIPAC, ili American-Israeli Political Action Committee optužuje za kraÄ‘u državnih tajni i prisluÅ¡kivanja, ali da se ne poduzimaju oÅ¡tre mjere.
Nije nikakvo iznenaÄ‘enje kada ljudi pljeskaju izjavama Osame bin Ladena kada zove Ameriku “križarima”. On je predvidio da će udružene snage Židova i Kršćana napasti Islam te su se njegove rijeÄi pokazale istinitim s napadima na Afganistan i Irak. Nadalje, njegove rijeÄi će se opet pokazati istinitima , jer neće biti rjeÅ¡enja za trenutnu izraesko-libanonsku “krizu”.
Svijet bez Židova i Muslimana bi bio oblik siromaÅ¡tva. Obje skupine su dale veliki doprinos kulturi i znanju obrnuto proporcionalnim njihovim brojevima (da se stavi na znanje, isto to su uÄinili i Europljani, u većoj mjeri). Obje skupine imaju tradicije o znanju i kulturi koje su vrijedne poÅ¡tovanja te religijskoj disciplini koja je poÅ¡tovana na svakom kontinentu. Obje grupe su nekompaktibilne.
Islam je religija negiranja sebe, Judaizam je religija samo-spoznavanja. Islam je religija borbe za viÅ¡om duÅ¡om koju dijeli sav život, dok je Judaizam religija borbe za definicije pojedinca. Dok su jednom bile etniÄke sliÄne, sada su se grupe podijelile–Židovi su postali većinom europski u karakteru, dok su Muslimani karakterom postali uvelike azijski. Kompaktibilnost nije mogućnost.
Židovske populacije su uvelike napredovale u nekim muslimanskim zemljama, zahvaljujući tolerantnim voÄ‘ama i sklonosti tih populacija da se drže za sebe i da izbjegavaju vrijeÄ‘anje lokalnih konvencija (razumno ponaÅ¡anje svakog dugoroÄnog gosta). Isto se ne može reći za Izrael, ali ovo pokazuje razdor izmeÄ‘u židovskih i muslimanskih populacija: Izrael je iÅ¡ao prema modernizmu i tehnoloÅ¡kom bogatstvu, dok su Muslimani stremili prema tradiciji i religiji. Tako je u Izraelu uloga Muslimana najsliÄnija onoj koju imaju Meksikanci u Sjedinjenim Državama, kao uvezena radna snaga kojoj se isplaćuje jako mala plaća.
Ovo je situacija koja se, usprkos njenoj popularnosti meÄ‘u glasaÄima, neće zavrÅ¡iti dobro. PosloviÄno bure baruta moći ima svoj fitilj u pepeljari koju koristi svaka grupa s popularnom podrÅ¡kom u cijeloj regiji. Jedini razlog zbog kojeg nije eksplodirala je da te grupe nisu dovoljno pod stresom da previÅ¡e puÅ¡e, tako da je pepeljara samo napola puna. Kakva sreća!
Od Zapada će se tražiti u nadolazećim mjesecima da pruže viÅ¡e podrÅ¡ke Izraelu u obliku oružja i savjetnika, ili da daju izravan doprinos vojnicima, ukjljuÄujući i UN-ovim “mirotvorcima” i AmeriÄkom “osoblju podrÅ¡ke”. Bit će nam reÄeno da je ovo naÄin sprjeÄavalja daljnjih gubitaka života, ali ćemo zapravo uraditi svije stvari: odvratiti svoju pozornost inozemnim ratom i podržavati situaciju koja će propasti opet i opet–loÅ¡ plan.
Situacija se nikad ne mijenja. Uskoro će novi rat biti potreban.
Stavimo ovo u povijesni kontekst. Å ireći Zapad je iza sebe ostavio svoju tehnologiju u kolonijalnim carstvima te se one proÅ¡iruju u fanatiÄnoj mjeri. Sve te kolonije će željeti luksuznosti i pogodnosti življenja u zemljama prvog svijeta u svijetu koji to ne može izdržati. Energija, voda, hrana i prostor su u malim zalihama. Treći svjetski rat neće biti izmeÄ‘u Europljana nego izmeÄ‘u izmeÄ‘u nacija prvog svijeta i izgladnjelog trećeg svijeta kojemu su iznenada oduzeti snovi.
A naÅ¡e voÄ‘e? Desnica je opsjednuta evangelistiÄkim Kršćanstvom, koji izmeÄ‘u ostalog priželjkuje i ostvarenje konaÄnog rata koji nagovješćuje dolazak Sudnjeg dana te i propasti kada ćemo se svi Äarobno pojaviti u raju. Ljevica je ovisna o židovskoj potpori, a židovska potpora demografski (ali ne i svi pojedinci) favoriziraju Izrael. Obje grupe su suicidalne.
Ova situacija se neće dobro zavrÅ¡iti za Židove. SliÄno kao Å¡to se dogodilo 1930.-ih u NjemaÄkoj, njihova nepotistiÄka manipulacija tiska i kulture i odreÄ‘ene industrije će biti primjećena, kao i njihova potpora politiÄkim aktivnostima koje Å¡tete domaćoj populaciji. Kako Zapad srlja u Treći svjetski rat, bit će i viÅ¡e nego dovoljno krivnje Židova.
Ali da se ovo ne poÄne smatrati kao anti-semitska bujica rijeÄi, vidjet će se da ista sudbina Äeka i evangelistiÄke Kršćane. Kršćani su bili proganjani svaki put kada je njihov suicidalni plan za “moralno ispravnim” koji bi zamijenio stvarnost donio propast okolnoj populaciji. Koliko bi europskih meÄ‘usobnih ratova postojalo bez kršćanske provokacije? Nacisti su proganjali Jehovine svjedoke i druge evangeliste; to će se opet dogoditi kada se pogledaju rezultati katastrofalne Židovsko-Kršćanske lijevo-desne suradnje.
Ovaj nered nije bez rjeÅ¡enja. Ima smisla da Izrael postoji tako da bi Židovi mogli postojati–“mjesto samo za nas”– je kljuÄno za kulturu. Izrael, meÄ‘utim, mora priznati da će njegova vlada biti oblik Nacionalnog socijalizma (Nacizma) kako bi preživjela, tako da mora svoju kulturu staviti na prvo mjesto i iskljuÄiti sve ostale, ukljuÄujući i sve Muslimane. “Tolerancija” je iluzija. Izrael mora stajati na vlastitim nogama.
Obratno, Sjedinjene Države takoÄ‘er moraju stajati na vlastitim nogama. PoÅ¡teno je i dobro od nas da branimo svaku državu od neisprovociranog napada, Äime jamÄimo da nijedna nacija neće napasti Izrael te da Izrael neće napasti Libanon, ali naÅ¡a politika ne može biti jednostrana. Mi moramo raskrinkati naÅ¡ radikalno desni kršćanski lobi i radikalno lijevi židovski lobi i one s kojima suraÄ‘uju. Religija mora ostati osobnim izborom, a ne državnom politikom.
Srećom, ove promjene su veoma moguće uzimajući u obzir kaos koji može izbiti svakog trenutka. Kao i dosada, Izrael će nastojati oÄistiti graniÄno podruÄje od trideset do pedeset milja uniÅ¡tavajući svako islamsko naselje; uspjet će do neke granice te će onda, dokazujući istinitim radikalne izjave nekih islamskih voÄ‘a, izazvati neprijateljstvo politiÄki umjerene muslimanske populacije do toÄke da će doći do protunapada u obliku velikog vala mladih ljudi s AK-47 i RPG-ovima. Arapskih gubitaka će biti mnogo, ali i izraelske žrtve će se nakupiti te će se vojska povući.
Situacija bi bila manje problematiÄna da nema sadaÅ¡njih ameriÄkih invazija na Irak i Afganistan, gdje se ova prva Äini motivirana izraelskim interesima–naposlijetku, Amerikanci joÅ¡ nisu sigurni da li su izvrÅ¡ili invaziju da sprijeÄe terorizam, zaustave WMD-ove, stvore demokraciju ili da prisvoje jeftinu naftu. Dok okupacija u Iraku ide loÅ¡e, kao i svaka okupacija bez odluÄnog vodstva, dolazi do povećanja pritiska u baÄvi baruta moći.
Ono što bi moglo radikalizirati ovu eksploziju je sveukupni napredak tehnologije. Treći svijet, zbog trenutnog napretka, zahtijeva više nafte i resursa, prvi svijet je prepljavljen imigrantima te doživljava vlastitu ekonomsku nestabilnost zbog udara drugih ekonomija. Depresija prvog svijeta u stilu 1929. u suradnji s klimom izazvanim ekonomskim stresom, plus eksces populacije trećeg svijeta ovisnog o tehnologiji i stranoj pomoći, bi mogle vrlo lako izazvati Treći svjetski rat.
Prednost Trećeg svjetskom rata je regulacija populacije. Na Zapadu će se beskorisni ljudi iznenada vidjeti kao prepreka te će im se davati oružja i mjesta na prvim crtama bojiÅ¡nice; u trećem svijetu će, ne sami rat, nego prateća bolest i glad izbrisati eksese populacije. Svakakve vrste zapadnih institucija–radikalnih židovskih lobija, masovne medijske kontrole izabranih, politika strane pomoći–će postati otvorenim za pogrdne kritike. Promjena bi se mogla dogoditi.
Naše vođe ovo znaju te zbog ovoga razloga žele smanjiti pozornost na događaje u Izraelu i Libanonu, nadajući se da neće uzrokovati ovu eksploziju. Oni znaju da bi izravan napad na Islam uzrokovao odgovor, te se nadaju namamiti Muslimane da napadnu prvi tako da Izraelsko-Zapadno savezništvo može tvrditi da su ranjena strana, izazvati eksplozije hitlerovskog genocida, te onda napasti s kulturocidnim ciljevima. Zahvaljujući masama koji glasaju u skladu s onim što vide na televiziji što izaziva njihove emocije, ovo bi moglo uspjeti.
Ova situacija će se promijeniti da bude nepromijenjena te će doći do daljnjih ratova.
Our gratitude to “Draugdur” for this translation.